Što te motiviralo da upišeš logopediju?
Od trenutka kada sam u srednjoj školi otkrila što je logopedija, znala sam da je to područje u kojem se vidim. Posebno me privlači njezina multidisciplinarnost, jer je spoj medicinskih, psiholoških i lingvističkih znanja. Osim toga, logopedija je zanimanje koje mi omogućuje da svojim radom i trudom zaista pomognem drugima.
Vjerujem da mnogi od nas imaju i osobnu motivaciju iz svoje bliže okoline, a tako je i u mom slučaju. U obitelji imam nekoliko članova s poremećajem tečnosti govora (mucanjem), zatim teškoćama u čitanju i pisanju, kao i s oštećenjem sluha. Takve obiteljske okolnosti za mene su dodatni poticaj za kvalitetan rad i kontinuirano usavršavanje.
Kako bi opisala svoj put kroz studij od prvih dana pa sve do ove zadnje godine? Koje si lekcije naučila, a koje možda nisi očekivala na početku?
Teško pitanje, pogotovo jer tek postajem svjesna da se bliži kraj mog studiranja – sve je prošlo prebrzo. Naučila sam mnogo toga, ne samo o sebi, već i o prijateljstvima te o životnom ritmu. Smatram se velikom radoholičarkom, što s jedne strane vidim kao prednost. Upravo su me marljivost i predanost doveli do fakulteta o kojem sam sanjala te su mi omogućili da dosad uspješno položim sve ispite.
No, s druge strane, važno je znati i odmoriti se. To je možda najveća lekcija koju sam naučila. Svijet neće stati ako odlučim završiti posao jedan sat ranije kako bih radila ono što me ispunjava. Taj sat je ulaganje u moje mentalno zdravlje i bolju budućnost. Budući da volim stvari obaviti odmah i biti učinkovita, ponekad mi je teško odvojiti taj "jedan sat", ali naučila sam prepoznati njegovu pravu vrijednost.
Koji su najveći izazovi s kojima si se suočila tijekom studija?
Najveći izazovi su znati prepoznati kada mi je "dosta" i kako se nositi s burnoutom. Nadovezujući se na prethodno, zbog svog radoholičarskog mentaliteta često bih se opterećivala čak i kad bih shvatila da mi nedostaje samo jedna natuknica iz bilješki. Takav način razmišljanja često me vodio do iscrpljenosti. Vrijeme bi prolazilo, literatura za ispit bi me čekala, a ja bih samo mogla zuriti u nju. U tim trenucima imate osjećaj kao da vam se ta ista literatura ruga.
Upravo tada je najteže uzeti vrijeme za sebe, jer imate osjećaj da ga ne zaslužujete – a zapravo vam je tada najpotrebnije. Možda zvuči nevjerojatno, ali ponekad bi mi i jedna epizoda omiljene serije pomogla da se osjećam bolje i vratim poslu obnovljene energije.
Kako je izgledao praktični dio tvog obrazovanja?
Na Logopediji u Rijeci zaista njeguju odličan omjer znanstvenog pristupa i praktičnog rada, što smatram izuzetno vrijednim aspektom našeg fakulteta. Praktični dio studija u početku je bio usmjeren na vježbe iz pojedinih kolegija, gdje smo kao studenti imali priliku promatrati logopede tijekom procjene ili terapije specifičnih poremećaja. Već tada smo naučenu teoriju mogli vidjeti u praksi, što je bilo iznimno korisno.
Kako smo napredovali i položili više kolegija, na određenim vježbama dobili smo zadatak sami osmisliti terapijski sat. Naše bi planove mentorica pregledala, a zatim bismo zajedno analizirali što je bilo dobro i gdje ima prostora za poboljšanje.
Najdraži, ali ujedno i najstresniji dio studija bila je klinička praksa. Najdraži, jer tijekom 2-3 tjedna zaista radimo ono što nas čeka u budućnosti, a najstresniji jer prvi put osjetite stvarnu odgovornost. Iako ste pod nadzorom mentora, morate za svaki dan pripremiti više terapija, što zahtijeva puno truda i organizacije.
Sve u svemu, naš fakultet nam pruža iznimno kvalitetnu teorijsku podlogu, ali i priliku za praktični rad kroz organizirane vježbe i kliničku praksu, što smatram neprocjenjivim za buduće logopede.
Koje vještine smatraš najvažnijima za uspjeh u ovoj struci?
Smatram da je iznimno važno biti pristupačan i otvorenog uma. Kao i u svakoj struci koja uključuje rad s ljudima, možete očekivati "svašta". Od zabrinutih roditelja koji će vas pažljivo slušati, postavljati pitanja i surađivati do starijih korisnika koji često ne znaju ni zašto su tu – osim što ih je doktor uputio.
Unatoč tim razlikama, na nama je da svakom korisniku pružimo kvalitetnu terapiju, motiviramo ga na suradnju te na njemu razumljiv način objasnimo zašto je terapija korisna i koje su njezine prednosti. Jasno je da to zahtijeva prilagodljivost, ali i veliku dozu empatije.
Osim toga, kvalitetan logoped mora biti i kreativan, posebice u radu s djecom. Terapijski sat može se promijeniti u sekundi, ovisno o djetetovom raspoloženju, a na meni je da taj sat pretvorim u igru koja će djetetu biti privlačna, a istovremeno terapijski korisna.
Naravno, sve to treba biti potkrijepljeno adekvatnim obrazovanjem. Mogla bih nabrojati još mnogo osobina koje smatram važnima, ali ovi mi se čine ključnima za uspješan rad logopeda.
Kako vidiš budućnost logopedije obzirom na AI i razvoj novih tehnologija? Olakšava li posao logopeda?
Mislim da je razvoj tehnologije iznimno koristan. Smatram da nam može pomoći u mnogim aspektima, od poticanja kreativnosti pri planiranju terapijskog sata do brzog pristupa informacijama koje možemo provjeriti i dodatno istražiti. Ne zazirem od tehnologije – dapače, jako ju volim – no važno je znati kako je pravilno koristiti i usmjeriti u prave svrhe.
Imaš li planove ili ideje za daljnje obrazovanje nakon diplome? Postoji li neki smjer u kojem se posebno želiš usavršiti i koji te posebno zanima?
Trenutno sam još uvijek u fazi u kojoj mi je primarni cilj završiti studij i nastojim biti što prisutnija te maksimalno uživati u tom procesu. Naravno, imam želju za napredovanjem, poput sudjelovanja na raznim edukacijama, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Međutim, trenutačno mi je veliki prioritet primijeniti dosad stečeno znanje u praksi.
Smatram da je važno najprije steći kliničko iskustvo kako bih na temelju njega mogla proširivati svoja znanja, uspoređivati teoriju s praksom i kontinuirano učiti. To su mi trenutačni planovi, iako želja svakako imam puno više. No, o tom potom.
Što bi savjetovala budućim studentima logopedije? Na što da obrate pažnju, i postoji li nešto što bi voljela da si ti znala prije nego si upisala ovaj studij?
Moj glavni savjet je da se uozbilje na prvoj godini! Vjerojatno ste očekivali da ću savjetovati da uživaju, što svakako hoću, ali ne želim odmah krenuti s otrcanim savjetima. Zaista smatram važnim da se na prvoj godini fakulteta posvete upravo fakultetu. Prva godina je zahtjevna svima – novi način ocjenjivanja i obrazovanja općenito, nova sredina i novi ljudi. Puno je toga za procesuirati u kratkom razdoblju.
Naravno, ne treba se zatvoriti u sobu i učiti po cijele dane – daleko od toga! Međutim, uz dobar balans, na prvoj godini ipak smatram da akademske obaveze trebaju biti na prvom mjestu. Ostale četiri godine, kada se već lagano uhodate u sustav, bit će puno lakše procijeniti koliko vremena imate za koju količinu gradiva, što može "popustiti" zbog jednog izlaska i slično.
Ali naravno, uživajte. Pet godina prođe jako brzo. Jedan trenutak si brucoš koji ne zna gdje mu je fakultet i koristi Google Maps za sve, a već sljedeći trenutak posljednji put pakiraš svoje stvari za iseljenje iz studentskog doma. Uz to, ne zaboravi osim uspomena sa sobom ponijeti i sačuvati neka vrijedna prijateljstva. Ona su ipak za dušu.
S obzirom na to da puno vremena provodiš s kolegicama studenticama, sigurno u nekom trenutku dođete i na temu njege kože i kose pa nas zanima o čemu točno razgovarate. :)
Najčešće preporuke razmjenjujem sa svojom cimericom i upravo sam od nje čula najviše riječi hvale o Olivalovim proizvodima. Dobre dvije godine pričala mi je o Olival Professional liniji i kako joj je promijenila lice nabolje, prije nego što sam i sama isprobala nekoliko proizvoda. Sve što ću reći jest da mi je žao što ih nisam isprobala ranije! Olival Professional i Routeen linija u potpunosti su preuzele moju jutarnju rutinu, ali se nimalo ne ljutim jer mi lice nikad nije izgledalo bolje.
Ako vas zanima što konkretno koristim, moja jutarnja rutina izgleda ovako - nježna Routeen umivalica, zatim Olival Professional Hidro tonik, Hijaluron hidrator 4H, Routeen deLIGHT gel krema i na kraju Professional fluid SPF 30.
